Forum mladih pisaca KIC-a „Budo Tomović” obilježio je sinoć 11 godina postojanja, promocijom zbornika radova „Novi zavjeti”.
O knjizi i radu grupe govorile su Jelena Knežević, Barbara Delać i Sofija Drakulović, a svoje tekstove čitali su autori koji prvi put objavljuju u zajedničkoj zbirci to su Anđela Laković, Sergej Pavlović, Anes Batilović i Sofija Ivanović.
Urednica knjige Jelena Knežević, u uvodnom dijelu večeri kroz razgovor sa moderatorkom Barbarom Delać je kazala da po njenom mišljenju naslov knjige može na razne načine da se tumači. “Novi zavjeti, odnosno novi zakoni stvaranja. Novi poetski zakoni koji podrazumijevaju poetsku slobodu i hrabrost, ali i izvjesnu odgovornost. Dakle, ta neka odgovornost prema sopstvenom vremenu. Sa druge strane, ovaj naslov može da se čita kao neka vrsta objavljivanja vjere. Ovdje bi to bila vjera u književnost, vjera u pisanu riječ. To je negdje neki zajednički imenitelj pjesnika Foruma, da svi vjeruju u snagu pisane riječi, da svi imaju tu samorefleksivnost i tu potrebu da pišu. Jedna trezvena odluka da se piše uprkos svemu, uprkos dominaciji digitalnog svijeta, fragmentaciji pažnje, tržišnim zakonima ili zahtjevima na koje ne mogu da odgovore mnogi pjesnici, ne samo mladi. Novi zavjet za mene, u ovom kontekstu mladih pjesnika predstavlja neku svjesnu odluku ili intuitivnu kod nekih koji tek počinju. Prije svega mislim kod većine pjesnika Foruma da je to ipak svjesna odluka da se piše i da se iznova preispituje i redefiniše sopstveni odnos prema pisanju”.
Članica Foruma Sofija Drakulović na pitanje koliko se prepoznaje u Jeleninoj definiciji naslova knjige, istakla je da su „Novi zavjeti” ustvari autentičnost, hrabrost i usuđivanje na oslobađanje od svih stega, ali i pokazivanje ranjivosti kroz te nove forme.
Na pitanje da li postoji neka zajednička nit i kako je bilo urediti sve u nekakvu kompaktnu cjelinu, s obzirom da su u ovom zborniku zastupljeni autori svih generacija, Knežević je kazala da je zajednički imenitelj ili zajednička karakteristika većine ovih tekstova, prezir prema banalnostima. “Mislim da se to nekako vrlo dobro i lijepo njeguje u Forumu. Prije svega kroz samorefleksivnost, težnju da se promisli jezik, da se promisli svaka riječ koja se koristi, ali i kroz referencijalnost u poeziji. Negdje je ta referencijalnost na pop kulturu, negdje na pojmove iz teorije, pa čak i psihologije, a negdje i na mitologiju. Kod autora koji već imaju knjige to je upadljivije, ta samoreferencija, samorefleksivnost, pa i autoreferencijalnost, ali prije svega ta samorefleksivnost. Kod najmlađih članova Foruma pisanje nije hobi, nego je prosto jedan svjestan čin”.
Govoreći o svojoj poeziji, odnosno da li pripada generacijskoj poetici i da li uopšte misli da postoji neka zajednička poetika ili da je akcenat na nekoj individualnosti, Sofija je podsjetila da definitivno svaki član Foruma vodi neku svoju borbu, ali da su glasovi istog intenziteta. “Koliko god svako od nas pisao o nečemu drugom i koliko god da su poetike različite, one su definitivno i podjednako glasne”.
Kod nekih autora se desio zaokret po pitanju tema, forme ili stila, a šta se to tačno promijenilo, a šta je ostalo isto, Knežević je istakla da se radi o jednom finom nijansiranju i pomjeranju težišta. “Senzibilitet je možda nekako uvijek isti i prepoznatljiv. Ono što je evidentno je da ima najviše proze do sada. I to nijesu su samo prozni pokušaji, to su vrlo uspjele kratke priče”.
U svom osvrtu na prvu knjigu „Ispovijesti” Sofija je kazala da se najviše obazire na neki svoj unutrašnji svijet i univerzalnim pojedinostima u kojem mogu da se pronađu i drugih ljudi. “Akcenat je i na spoljašnjem svijetu i nekako dosta težim da kroz jednostavne izraze sagledam sve”.
Odgovarajući na pitanja da li poezija i kratka proza danas zaista imaju manje društvene moći ili se samo promijenio način na koji moć mjerimo i što se čini kao snaga ovog novog crnogorskog pjesničkog talasa čiji je Forum dio, Knežević je istakla da ako mjerimo tiražima, vidljivošću, društvenim uticajem, pa čak i uticajem pisca, onda nas nekako istorija književnosti uči da se nije baš dobro završavalo tamo gdje su pisci imali veliki društveni uticaj. “Mislim po njih same se nije dobro završavalo. Jasno je da kad kažem poezija, mislim naravno na književnost i na umjetnost da nije mjesto javne mobilizacije, mobilizacije javnog mnjenja. To danas rade društvene mreže. Ne treba da zaboravimo da je medijum poezije jezik i da poezija formira novi jezik. Tu negdje mislim da leži ta snaga Foruma, zapravo u toj svijesti o načinu na koji koriste jezik da formiraju, da opišu svijet, da predstave svijet unutar sebe, oko sebe, da ispolje emociju iz sebe, emociju prema svijetu, ali i da iskažu nešto što možda još nije viđeno, a to je potencijal svijeta kakav bi mogao da bude”.
KIC „Budo Tomović”
